Taekwondo

Ovaj članak ili jedan njegov dio zahtijeva jezičnu i pravopisnu doradu. Članak treba preurediti u skladu s gramatičkim i/ili pravopisnim pravilima standardnoga hrvatskog jezika.

Taekwondo je korejska borilačka vještina nastala 40-ih godina dvadesetog stoljeća spajanjem različitih vještina koje su se vježbale u to vrijeme. Njezino ime dolazi iz riječi Tae (태, hanja 跆), što znači udariti nogom, Kwon (권, hanja 拳), što znači udariti rukom i Do (도, hanja 道), što znači put. Taekwondo je udaračka vještina koju odlikuju atraktivne nožne tehnike i brzina. Danas se taekwondo smatra jednom od najpopularnijih borilačkih vještina i sportova, a broj vježbača u svijetu se procjenjuje na više od 100 milijuna.

Povijest

Povijest borilačkih vještina u Koreji je vrlo duga. Najstariji dokazi su kipovi i slike pronađeni u grobnici dinastije Muyong Chong (oko 3. stoljeća pr. Kr.) koje prikazuju ratnike u borbenim pozama. U to doba, Koreja je bila podijeljena na tri kraljevstva: Silla, Koguryo i Paekje. Sva tri kraljevstva su imala jake vojske (u Koguryo zvanih "SonBae", u Silla "Hwarang") koje su izučavale vještinu nenaoružane borbe. U to vrijeme, vještina se zvala HwaRang-Sul ili SuBak / SooBakh-Do /.

Subak se razvio u vještinu taekkyon ( izgovor: tekjon ), koja se često koristila na vojnim demonstracijama, i na turnirima na kojima su se ratnici mogli dokazati u međusobnom nadmetanju. To posebno dolazi do izražaja za vrijeme dinastije Koryo (918. – 1392.), koja ujedinjuje tri kraljevstva, i kada se natjecanja u taekkyonu koriste u svrhu pronalaženja talentiranih novih vojnika ili čak promaknuća vojnika u časnike. Kroz stoljeća, taekkyon razvija mnogo specifičnih nožnih tehnika. Za vrijeme dinastije Joseon, konfucijanizam zamjenjuje budizam kao službena religija, i društvo postaje manje fokusirano na ratovanje i viši društveni slojevi počinju se više baviti poezijom i glazbom. Shodno tome, taekkyon postaje zanimacija nižih društvenih slojeva i preživljava kao narodna igra sve do početka 20. stoljeća.

Za vrijeme japanske okupacije Koreje, sve borilačke vještine su strogo zabranjene i taekkyon praktički izumire. Mnogo Korejaca putuje u Japan na studij i tamo se upoznaje s vještinama ju-do, karate-do, aikido. Po završetku Drugog svjetskog rata i japanske okupacije, vraćaju se u Koreju i otvaraju škole borilačkih vještina, korejski "Moo-Sool" izgovor MuSul = ratnička umjetnost podijeljene na pretežito udaračke Tang-Soo-Do; Soo-Bakh-Do ili više hvatačke YU-DO korejski ĐUDO ili JUDO, odnosno miješane hvatačko-udaračke HAP-KI-DO pod utjecajem AIKIDO-a iz Japana. Ideogram izvorno kineski isti je Wu-Shu ( vu-šu), Moo-Sul ( mu-sul) i Bu-Jutsu ( bu-đucu) za izraz "ratnička umjetnost-umijeće", ili uz dodatak DO ratnički put: BU-DO japanski, MOO-DO korejski i WU-DAO kineski; Kineski sustav danas je WU-SHU s 12 grana ratničkih umjetnosti, prikazanih kao demo-sustav na Olimpijskim igrama u Pekingu 2008. te Svjetskim igrama borilačkih sportova i vještina, Peking-Kina 2010. i Petrograd-Rusija 2013. ( GAISF/AGFIS SportAccoerd "World Games Combat Sports" ).

Neke od poznatih škola iz ovog razdoblja su Moo-Duk-Kwan, Chung Do Kwan, Oh Do Kwan, Ji Do Kwan (9 udaračkih "kwan"-ova ili škola). Škole nisu bile povezane, a vještina koju su podučavali (uglavnom varijacije okinavljanskog To-De sustava, kasnije nazvan Karate-Do) se nazivala raznim imenima: kong soo do, tang soo do, tae soo do itd. Kroz utjecaj taekkyona, vještina poprima mnoge specifične nožne tehnike, ali se još uvijek podučava pod različitim imenima, s različitim formama, zvanjima koja nisu ujednačena itd.

Među osnivačima škola se javlja želja za objedinjavanjem njihovih stilova u jedinstvenu korejsku borilačku udaračku vještinu. Nova vještina se isprva naziva Tang-Soo-Do, pa Tae-Soo-Do; Počinje proces zajedničkog rada udaračkih kwan-ova i osnovano je udruženje Korea Tae-Soo-Do Dae-Han (Association) 1961. kao prva udružena organizacija, koja 1965. mijenja ime u Korea Tae-Kwon-Do Dae-Han (Association), naziv koji nosi i danas, a danas se piše se skupa TaeKwonDo i izgovara TEKVONDO s naglaskom na drugom O. Navodno je ime TaeKwonDo prvi puta predložio jedan suradnik generala Choi-Hong-Hi-ja 1955.g. ali nije tada prihvaćeno, nego tek 1965. kada je general Choi Hong Hi postao predsjednik Korea Tae-Soo-Do Dae-Han i ime odmah promijenio u TaeKwon-Do, te iskoristivši vojnu moć praktično nametnuo svoj stil "Oh-Do-Kwan" i praktički zabranio ostale stilove, koji su "preživjeli" u inozemstvu, najviše u Americi i zanimljivo u Japanu gdje su Korejci najveća nacionalna manjina, pod nazivima Tang-Soo-Do, Han-Moo-Do, Kuk-Sool-Won, Tae-Kuk-Sul, Hapkido i drugi...

Svjetske organizacije TaeKwoDo sustava

U razdoblju 1945-1955 razvilo se u Koreji više smjerova i interesa za ratničke ili borilačke umjetnosti ( Moo-Sul; musul ), u 4 glavna pravca:

1. YU-DO pretežito hvatački sustav, korejski JUDO ( đudo) s integriranim Goshin-Jutsu i Ju-Jutsu;

2. TANG-SOO-DO / SOO-BAKH-DO ili KONG-SOO-DO pretežno udarački sustav, korejski TAE-SOO-DO KARATE-DO, pod utjecajem japanskih karate-do škola ( ryu);

3. KUM-DO ili KUMDO, derivat japanskog sustava KENDO, mačevanje bambusovim štapovima "shi-nai" u oklopima, te IAIDO vještina mača;

4. HAPKI-DO ili HAPKIDO, umjetnost kooordinirane KI-energije i vrtložnih kretnji, derivat japanskog sustava AIKIDO; ideogram je isti za hapkido i aikido. Razvilo se mnogo hapkido škola. Stil za vojno-policijske potrebe nazvan je "Teuk-Gong MuSul".

Kako su u staroj Koreji bili u prošlosti razvijeni sustavi borenja pretežno udarcima nogama, osobito iz skoka i u letu, osnivači svih korejskih udaračkih stilova-škola ( kwan ) preferirali su noge, za razliku od japanskog karate-do sustava ( ryu=stil, škola ) koji je u to vrijeme preferirao pravocrtne udarce rukama; Čak su održani susreti korejskih i japanskih praktikanata u Koreji i Japanu, više u propagandne svrhe, pa i "susret timova" Koreje i Japana u sistemu "karate-do".

Korejci su utjecali na japanski karate-do, osobito škola Kyoku-Shin-Kai-Kan-Do koju je osnovao Koreanac Choi-Yeung-Eui i japanizirao ime u Mashutatsu Oyama, a inače je izvorno trenirao Moo-Duk-Kwan Soo-Bakh-Do ( osnivač velemajstor Hwang-Kee ). Najbrojnija nacionalna manjina u Japanu su potomci doseljenika i radnika iz Koreje, MuSul i TaeKwonDo masovniji su nego Karate-Do, jer japanski nacionalni sustav borenja je ipak Ju-Do, koji je obvezan u svim školama kao sustav tjelovježbe i samokontrole.

Korea Athletic Association (Korejsko udruženje za tjelovježbe-atletiku; državno tijelo) kao službenu organizaciju 1955 registriralo je Korea TangSooDo DaeHan; 1961 do 1965 mijenja ime u Koreaa TaeSooDo DaeHan, a 1965 u Korea TaeKwonDo DaeHan (Association).

Korea Athletic Association i korejsko ministarstvo obrazovanja proglasili su tek 1965. Tae-Kwon-Do korejskom nacionalnom ratničkom vještinom, još bez naznaka sportskih karakteristika.

Godinu dana kasnije 1966 instruktori iz 11 zemalja osnivaju ITF International TaeKwonDo Federation, koja biva primljena i u CISM ( Međunarodni savjet vojnih sportskih umijeća; Council International Sport Military Arts). U razdoblju 1959-1966 su korejski vojni instruktori pod nazivom taekwondo ( tekvondo ) prikazivali u azijskim zemljama način obuke golorukih umijeća borenja kakav je prakticiran u vojsci Južne Koreje; Prvi promotor tada je bio je Kim Bok Nam, kasnije najvišeg zvanja 11.DAN taekwondo, koji se preselio u USA i odvojio se i od ITF i od WTF.

Unatoč nastojanjima prve generacije majstora taekwondo-a koji su probali ujediniti taekwondo u jednu standardiziranu borilačku vještinu, to im nije u potpunosti uspjelo. Tek kad su u Koreji shvatili da treba krenuti u smjeru sporta, odlaskom Choi Hong Hi-ja u Kanadu, počinje nova era i opet se vraća starim kwan-ovima, te se u Koreji osniva edukacijski institut Kuk-Ki-Won ( 1972). Nastaje rascjep u tekvondou, podjela na Kuk-Ki-taekwondo, po KukKiWon institutu, koji je nastavno središte nove organizacije WTF - World TaeKwonDo Federation, osnovana 1973. ( ITF osnovana ranije 1966. ).

Kuk-Ki-Won je središnji edukacijski institut za podučavanje i registraciju isnstruktora, majstora, tehničkih zvanja i licenci za natjecanja ( neka vrsta Sportskog Univerziteta ).

WTF odmah po osnivanju organizira 1. Svjetsko prvenstvo u Seulu 1973. g. te 2.SP 1975. na koje dolazi i ekipa iz bivše SFRJ.

Ekipa Jugoslavije, svi članovi iz Hrvatske bila je 1974. na 1.SP verzije ITF u Kanadi; Nije bilo zaštitne opremme na ruku-nogu;

Pravila natjecanja po verziji WTF ( taekwondo klasični način ) u borbama su sa zaštitom na tijelu - oklop ili pancir(ka), kao okvir od kože s umetcima od bambusa ili novije poliuretana, te u početku gola šaka i noga, po sistemu punog kontakta udarcima iznad pojasa, a bod je udarac koji izazove pomak iz ravnoteže udarenog borca.

Kasnije su dodane meke tanke kožne rukavice za šaku i kožne meke tanke navlake na rist i stopalo ( nanožnice) te zaštita za podlaktice, potkoljenice i kaciga. Revoluciju su unijeli "elektronski" oklopi s dodirnim davačima ( dodirni - taktilni senzori ) u oklopu, te u navlakama za stopalo, koji bežično radiovalovima ( RF RadioFrequency ) signaliziraju pogodak i olakšavaju bodovanje i suđenje. Kako je nakon OI u Ateni taekwondo svrstan u za publiku neatraktivne sportove, u novije vrijeme traži se načine kako povećati zanimljivost za publiku, te uključivanje medija i sponzora-donatora, pa je uveden sustav više bodova za atraktivan udarac nogom u glavu ili iz okreta ili iz skoka, uvedena su tzv. tehnička natjecanja u sastavima-formama, te ekipni ( timski) sustav u 'kyorugy = borbe ( 5+1 u timu ) koji je promoviran na 2.World Games Combat Sports, Petersburg-Russia, u organizaciji SportAccord ( medijsko ime za GAISF-AGFIS ).

WTF ima 8 težinskih kategorija, a na Olimpijske igre ide s po dvije spojene kategorije, samo 4 muške i 4 ženske. Iz nepoznatih razloga nije u sustav natjecanja u početku ukomponirano natjecanje u izvođenju borilačkih sastava "Paterns" / Forme-Hyoong, izgovor hjung ili hjong /; ( ili Poomse novi WTF termin; Tull novi ITF termin ). I druge borilačke organizacije ( IF ) imaju svoje grane "Forme" ( Paterns).

WTF 1975. postaje IF ( International Sport Federation) član GAISF/ AGFIS Glavna skupština međunarodnih sportskih saveza - General Assembly - Association of International Sports Federation, a od 1980. i član IOC-MOK Međunarodnog olimopijskog odbora, te World Games No 1. ( Svjetske igre broj 1., tj. igre "neolimpijskih sportova" ); 1980. WTF je primljen u IOC na zasjedanju IOC u Moskvi. 1988. je TAEKWONDO demo-sport na Olimpijadi u Seulu - Koreja. Na OI Seul nastupa tekvondo ekipa bivše SFRJ, uz sponzortvo tvrtke COLON.

Osim u formama i pravilima sportske borbe, dva glavna stila ( grane ) taekwondoa se razlikuju i po nazivlju, te osnovnim tehnikama. Kukki-taekwondo se trenira u Južnoj Koreji, dok je u Sjevernoj Koreji prisutan zasad samo ITF taekwondo verzija s Chang Hon formama ( tek od 1980.). KukKiWon institut osnovan je 1972. u J. Koreji. Taekwondo u DPRK dolazi tek 1980. prikazom na skupu emigranata, a dotle se je naziv Tang-Su i Kyok-Sul. Od 1983. instruktori iz DPRK odlaze širom svijeta, a na ITF SP u Budimpešti 1988. nastupa DPRK.

Kuk-Ki-Taekwondo je nastao kroz napore korejske organizacije za taekwondo ( KTA ) da objedine različite korejske udaralačke borilačke vještine. KukKiWon je stvoren 1972. godine, kao organizacija-institucija-edukacijska ustanova koja se brine o tehničkom dijelu taekwondoa i njegovom standardizacijom. Svjetska krovna organizacija WTF Wortld TaeKwonDo Federation ( Svjetski tekvondo savez), nastaje godinu poslije, 1973., i danas je KTA samo jedna od članica WTF-e. Treba napomenuti da se WTF isključivo bavi organizacijom sporta tj. turnira i da se ne bavi izdavanjem certifikata za instruktore, tehničkih zvanja-pojaseva ( DAN majstorska tehnička zvanja) ili razvojem formi-sastava, za što je zadužena eduakcijska organizacija Institut Kuk-Ki-Won ( osnovan po uzoru na KODOKAN institut za judo, odnosno HOMBU-DOJO za aikido ). Za nastup na WTF turnirima i olimpijskim igrama potrebno je imati službenu potvrdu o zvanju, izdanu od Kukkiwona, a dodatno za neke turnire i posebnu A ili G licencu za sportaše.

ITF International TaeKwon-Do Federation je nešto starija organizacija, koja je osanovana uz predstavnike 11 zemalja i prvi predsjednik je general Choi Hong Hi 1966. General Choi Hong Hi je uspio nametnuti svoj isključivi stil Oh Do Kwan i sustav formi Chang Hoon, kao jedini "Ortodoksni" ( pravi), što je izazivalo otpor kako u Koreji još više kod instruktora izvan Koreje. Tako je napustio Korea Taekwondo Association i premjestio sjedište ITF-e u Kanadu; reakcija je otpor, u Koreji je osnovana WTF 1973.

ITF od 1966. sam izdaje potvrde-certifikate o zvanjima i organizira međunarodne turnire. WTF certifikate izdaje Kuk-Ki-Won (1972).

Nakon smrti generala Choi Hong Hi-ja ( 2002), ITF se dijeli na tri konvergentne-ravnoravne-usporedne organizacije, sjevernokorejski ITF koji vodi Chang Ung predstavnik DPRK u IOC-u, tzv. ITF Wienna "bečki" ITF, ITF Rome "rimski" predsjednik Pablo Trajtenberg ( prije pok.Tran poginuo u potresu Haiti) i "montrealski" ITF-Orhodox predsjednik sin osnivača Choi Jung Hwa ( ova verzija dobila je u J.Koreji sljedništvo ITF-e iz 1966. ). Te tri organizacije tvrdile su da su prave nasljednice Choi-eve ITF-e. Dodatak uz verziju je prema gradovima u kojima su održani kongresi po "razlazu" ( Rim, Beč, Monteal ).

U međuvremenu u Južnoj Koreji je 2010. održano SP ITF-e verzije ITF-Orthodox ( Choi Jung Hwa) i zajednički ITF-WTF World TaeKwonDo Festival, kao aktivnost "približavanja".

Međutim nakon toga opet u Koreji nastaje frakcija koja se naziva "originalni tekvondo" kroz ITF-HQ i ITF-1955 ( 1955. se prvi put spominje ime taekwondo, prihvaćeno tek 1965. ). S druge strane je "zatvorenost" DPRK - Sjeverne Koreje, upitna je budućnost te frakcije koja se razvija tek od 1983. ( tada je demo-ekipa od 16 instruktora iz DPRK gostovala u 10 gradova bivše Jugoslavije i u Mađarskoj ).

U ovom trenutku je budućnost frakcija ITF-e upitna. ITF-instruktori svih frakcija vježbaju "vještinu" ( Martial Arts ), na turnire idu sve više po sportskim pravilima v.WTF, american-boxing ili kick-boxing i savate "french foot-boxing" ( savate-assaut i savate-forme ).

Otkako je taekwondo borba po WTF pravilima postala olimpijska disciplina, kukki-taekwondo je prilično ojačao jer su mnogi borci prešli na kukki-taekwondo kako bi imali pravo nastupa na olimpijskim igrama. To je jedan od razloga zašto je kukki-taekwondo danas daleko najpopularniji stil taekwondoa. Treba reći kako je po broju zemalja koje priznaju WTF taekwondo sport broj 2 odmah iza nogometa, no po broju registriranih natjecatelja je sedmi jer ne mogu se svi vježbači-praktikanti i natjecati kao u nogometu.

Posljednja želja generala Choi Hong Hi-ja, konačno ujedinjenje taekwondoa, mogla bi se ostvariti jer WTF i frakcije ITF trenutno vode razgovore o ujedinjenju i ujednačavanju tehničkih razlika, no mala je vjerojatnost jer frakcije ITF su bliže konceptu "Martial Arts", a WTF konceptu "World Combat Sport".

Zanimljivo bi bilo kada bi WTF uveo drugu granu sportskog borenja, kao neolimpijsku: olimpijski ili klasični stil, i slobodni ili otvoreni stil; tehničke sastave ili forme: tehničke, oružjem, kreativne uz glazbu; samoobrane Hosin-Sul. Nešto se u tom smjeru proba: na 2.Svjetskim igrama borilačkih sportova WTF je promovirao natjecanja ekipa država u borbama ( 5+1 član tima).

WTF sada ima i međunarodne tehnička prvenstva - forme i kreativne forme uz ritam glazbe.?

Taekwondo isključivosti dovele su do nastanka "modernih" varijanti borenja tzv. "American Free-Style Karate & KickBoxing", "American Free Foot-Fighting" koji uzimaju tehniku i forme iz taekwondoa, a i japanski karate-do je "preuzeo" tehniku i zaštitu od ITF-e ... WTF ne bi ništa izgubio, samo dobio na dodatnoj masovnosti jer objektivno: karate-do, kickboxing, ju-jitsu, savate, muai-thai su nakon XX. stoljeća gotovo isti kao raniji ITF-taekwondo i od njega su preuzeli ( kopirali ) velik dio tehnike, metodlogiju treninga, a neki i zaštitnu opremu na ruke i noge ( sadašnji karate-do i ju-jutsu ... oprema je kao prvotna Jhoon-Rhee: Safe-T-Kick, Safe-T-Hand ).

Osim WTF grane i velike konvergentne grupe organizacija ( verzija-frakcija ) ITF-e, postoje i mnoge druge, poput AIMAA, ITA, TAGB, ATA itd., ali nijedna od njih nema širi međunarodni značaj, osim možda AIMAA - Action International Martial Arts Association, promotor He Il Cho ( HI IL ČO ), koji jednako promovira ITF i WTF, te od 1988. priređuje Otvoreno SP, tzv. OPEN TAEKWONDO.

Taekwondo u Hrvatskoj

Taekwondo se u Hrvatskoj prvi put pojavljuje 1961. u Rijeci, kada Dušan Kružić donosi vještinu iz Njemačke, ali se ubrzo i gasi, jer se Dušan Kružić vraća u Njemačku. Dušan Kružić osnovao je "1.Dojang" grupa vježbača aktivna u razdoblju 1961-1965. Dušan Kružić prvi je stekao zvanje majstora korejskog stila borenja iz ex.SFRJ, te diplomu instruktor "Korea Tae Soo Do Association ( kor: Dae Han )"; 1964. dobiva od korejske organizacije KTA diplomu-certifikat "Međunarodni instruktor" ( od 1966.g. za ITF - International Taekwon-Do Federation ) ).

Dušan Kružić sredinom 60-tih XX.stoljeća vršio je prikaze "korejskog karatea" (Tae-Soo-Do / Tae-Kwon-Do) po Judo klubovima u Rijeci, Beogradu, Zagrebu i Ljubljani, zainteresiravši tako praktikante judo, ju-jutsu i karate-do za korejske borilačke stilove; izvor: knjiga DŽUDO od Konstantin Momirović, dio samoobrana.

1965 Korea Tae-Soo-Do DaeHan se objedinjuje u Korea Tae-Kwon-Do Association, a diplomu "međunarodni instruktor taekwondo ITF" dobiva 1966. i ovlaštenje predstavnika za Jugoslaviju. U to vrijeme Kružić je često dolazio nazad, te se pod njegovim mentorstvom vježbalo u više dvorana u Rijeci, Kraljevici i Crikvenici. Iz tih prvih prve generacija su: Milo Gorup, Sandro Damiani, Branko Tomljanović, Branko Kuzmić, Ivica Mandekić, Anton Jurin, čuvena braća Karas, a na kontinentu Iljadica i dr.

Certifikate i iskaznice po ovlaštenju "Jhoon Rhee Tae-Kwon-Do Institute" je Dušan Kružić dodjeljivao polaznicima njegovih seminara na kojima se inzistiralo na vještini, ne sportu; tako je u jednom karate biltenu bila izjava "korejski karate TAEKWONDO izrazito je grub i krvoločan ???" ( Alexandar Radović). Dušan Kružić utemeljio je grupu za vježbanje "1. DOJANG" ( prvi đođang korejskih borilačkih vještina - MuSul ).

Treneri: Kwak Chong Min, Jhoon Gee Rhee ( Đun Ri ), Mike Anderson ( Majk Anderson, osnivač WAKO ).

Kružić je kasnije bio aktivan kao međunarodni sudac u kick-boxingu ( PKA, WMAA, WKA, WAKO ), TangSuDo-u ( WMTSDF Jae Jhoo Kim ) i savate-boxing-u ( AIBF-Savate, FIBF-Savate Federation Internatinale de BoxeFrancaise Savate, FISav-International Savate Federation ), a pratio je HapKiDo i TangSuDo kao samoobrane.

U vrijeme Domovinskog rata utemeljio je Instruktažni centar za borilaćke vještine s bazom na Velebitu kod naselja Ličke Oštarije, gdje su obučavani i kondicionirani pripadnici vojne policije, diverzanti, protudiverzanti i izviđači;

U to vrijeme zapovjednik Vojne policije na Velebitu 1992. bio je je njegov učenik Branko Kuzmić, zvan "Ninja iz Vinodola" ( po događaju kada kada je u nindža maniri odnio "Mesopust lutku" spustivši se s vrha Hotela International u Crikvenici, što je čak završilo i na redovnom sudu, ali je tužba odbačena jer je to "narodni običaj" ).

Nakon Kružićevih prikaza korejski stil trenirale su grupe prve generacije u Beogradu i Zagrebu, te osnovani prvi klubovi u Rijeci, Kraljevici i Crikvenici; u obračunima japanskih i korejskih škola, korejske su proglašene ekspoziturom CIA-e i poslani su veliki računi za dvorane, te praktično i zabranjeni...

Sedam godina poslije, 1968., majstor Park Sun Jae ( tada 5. DAN stupan ) dolazi na poziv judo Džudo kluba "Kata" u Karlovcu Karlovac, i održava demonstraciju taekwondoa. Ubrzo zatim Božidar Podhraški i Nikola Pečko, koji već imaju zvanje majstora za japanski karate, stječu zvanje majstor 1. DAN za taekwondo, kao prvi crni pojasevi u taekwondou druge generacije u bivšoj Jugoslaviji, i slove kao osnivači taekwondoa u Hrvatskoj i bivšoj Jugoslaviji. Božo Podhraški je klub doslovce prodao Pečku i otišao u Italiju ( nakon 1971 - Hrvatskog proljeća), te tamo postao trener talijanske reprezentacije koju je vodio desetak godina; Kasnije se u Italiji počeo baviti Wu-Shu-om ( vu-šu; kineske ratničke vještine); osnivač je škole "Safira WuShu".

Danas u Hrvatskoj djeluje preko 250 taekwondo klubova u mnogim gradovima ( oko 160 WTF, te oko 90 u konvergentnim verzijama ITF-e). Hrvatski taekwondo je u Europi na dobrom glasu, zahvaljujući konstantnim uspjesima na međunarodnim natjecanjima kako u konvergentnim verzijama ITF, tako i u olimpijskoj verziji WTF. Dio klubova koji vježbaju taekwondo kao umijeće, nastupa u natjecanjima američkoog boksa ( kikboksing) kao kickboxing klubovi, te posebno u granama Point-Fighting i Light-Contact postižu izvrsne rezultate ( TK Rijeka i KBK Sušak, npr.). Od 1975. praktikanti tekvondo-tangsudo paralelno vježbaju francuski boks-sava't, a kako je u razdoblju 1980-1983. bila na snazi zabrana međunarodnih kontakata pod imenom taekwondo, nastupa se kao američki boks, tangsudo i savate; SFKH odnosno SFKJ međunarodne kontakte zabranjuje u ex.SFRJ jer frakcije ITF tvrde da su frakcije WTF "špijunske" u korist J.Koreje (?).

Medalje u verziji WTF na Olimpijadi osvojile su Nataša Vezmar i Sandra Šarić, a na SP i EP Miet Filipović, Tomislav Miščančuk, Kristijan Kralj, Filip Grgić, Martina Zubčić itd. Nastupa nova generacija sestre Ana i Lucija Zaninović iz Splita. Objektivno, danas je ženski tekvondo u Hrvatskoj na svjetskoj razini, čemu je doprinjelo i angažiranje kao trenerea hrvatske juniorske pa ženske reprezentacije, instruktora iz Korejen ( Hong ); Ženski taekwondo u Hrvatskoj je visoke kvalitete, čak za "izvoz" pa naši instruktori uvježbavaju dvije nase sportašice koje nastupaju na Ol u Londunu, ali za Sloveniju jer im je jedan roditelj slovenskog porijekla.

Zanimljivo je reći kako je na 2.SP u verziji ITF naša ekipa bila treća u formama ( Kwang Gae 10. forma 5 izvođača ) 1978. u Oklahoma Citiju. Tada je Goran Šabić postao viceprvak svijeta u testu snage bočnim udarcem Yop-Chagi slomivši 8 dasaka. Svi članovi tima na SP v.ITF 1974 i 1978 bili su iz Hrvatske.

1985. je Petar Bašić postao svjetski prvak izvedbom forme Chung-Moo 9. forma, u verziji WMAA ( PKA ), a 1986. je Egon Mayer viceprvak svijeta na Open Championship All-Stylle, Otvoreno SP svih stilova ( v. WMAA - PKA ), a ekipno reprezentacija druga u borbama ( finale protiv Z. Njemake predano je jer su većina naših boraca bili povređeni iz prethodnih individulalnih i ekipnih borbi ) i četvrta u formama. U toj ekipi bili su: Egon Mayer, Dean Benčić, Milan Parlov, Petar Bašić, Mirko Skoko i njegov mlađi brat ( te rezerve ).

Na Svjetskom prvenstvu ITF-e u Budimpešti 1988 reprezentacija ex. SFRJ je prvak svijeta u borbama ekipno, a ponovno ekipno prva kao Hrvatska na SP ( sada v.ITF-Wienna ( predsjednik Chang Ung ) u Pyong Yangu 2011. eliminiravši ekipu DPRK Koreje.

Livija Maduna je svjetska prvakinja u verziji ITF-Orthodox ( Choi Jung Hwa) na SP u Južnoj Koreji 2010.godine.

Ostali i noviji podaci mogu se vidjeti na URL-web adresama HTS, v.WTF, v.ITF-Wienna (= Chang Ung) i kod Akademija SemperFidelis za verziju ITF-Orthodox ( = Choi Jung Hwa). Predstavnici Hrvatske rijetko su u natjecanjima drugih verzija ( frakcija ) taekwondoa iz materijalnih razloga i krize. Frakcija v.ITF ( v.Wiena; Chang-Ung) od 2014. izučava paralelno WTF borbe i nastupa u borma "Kyorugi".

Neki taekwondo klubovi bili su uspješni na europskoj razini (Hrvatski klubovi osvajači i finalisti europskih ili svjetskih kupova).

Anto Nobilo je 2007. osnovao međunarodnu organizaciju profesionalnog taekwondoa pod nazivom Pro Taekwondo.

Zvanja

Ne postoji potpuno ujedinjenje taekwondoa pod jednom krovnom organizacijom, zvanja izdana od jedne organizacije obično nisu prihvaćena u drugim organizacijama. Ipak, većina taekwondo sportaša posjeduje certifikaciju od Kukkiwon-a (središnji WTF institut za razvitak tekvondo-a) ili ITF-a ( nakon odlaska osnivača generala Choi Hong Hi-ja, nastaje KONVERGENCIJA u tri verzije v.ITF Orthodox Taekwondo Society predsjednik Choi Jung Hwa sin osnivača tzv. nasljedna verzija koju priznaje Vlada Republike Koreje, zajednički World TaeKwonDo Festival 2010 ITF-WTF u Koreji; v.ITF Wienna tzv.Sjevernokorejska predsjednik Chang Ung i u Europi Toni Nobilo iz Hrvatske; v.ITF Rome predsjednik Pablo Traitenberg biv.pok- Tran-poginuo u potresu Haiti; postoji još nekoliko frakcija kao AIMAA predsjednik He Il Cho korejanac iz Kalifornije koji je 1988 u Lester Cityiju u UKGB organizirao Open TaeKwonDo Champioshiops svih korejskih stilova; i tsl).

Taekwondo zvanja se dijele na deset učeničkih zvanja (keup-gup-kup) i deset majstorskih zvanja ( dan-DAN, u verziji ITF je sam 9 dan stupnjeva). Novi polaznici kreću od desetog zvanja keup-kup-gup (bijeli pojas), sve do majstorskih zvanja dan ( crni pojas ili tamnoplavi-dark blue). Točne boje pojaseva ovise o školi i federaciji, ali većina tzv. ITF škola se drži sljedećeg sustava:

• 10. i 9. kup: Bijeli pojas
• 8. i 7. kup: Žuti pojas
• 6. i 5. kup: Zeleni pojas
• 4. i 3. kup: Plavi pojas
• 2. i 1. kup: Crveni pojas
• 1. dan i viši: Crni pojas

WTF izvorno koristi tri žuta ili narandžasta pojasa, tri zelena, tri ili četiri crvena ( geup-gup-kup), te POOM ( izgovor pum) juniorske majstorske pojaseve do 17 godina crveno-crne ( 1-2-3 poom ) i majstorske ( dan ) od 17 godina, i za seniore majstorski crni ili dark-blu ( DAN ). Većina škola također koristi pruge 5 cm uz kraj pojasa ( ili po sredini pojasa) da označi međustupnjeve. Tako u ITF rangiranju zeleni pojas označava 6. keup ( gup ), dok zeleni pojas s plavom prugom označava 5. keup, ili "viši zeleni pojas". Zanimljivo je kako TSH v.WTF u Hrvatskoj je zadržao ITF rangiranje, nije preuzeo iz WTF sustava !?

Natjecanja u taekwondou su obično grupirana po zvanjima, tako da se polaznici bore s protivnicima sličnih mogućnosti, po pojasevima, po uzrastu, borbe-forme-samoobrana-razbijanja-skokovi. Osim individulnih postoje i ekipna natjecanja, ali rjeđe.

Tehnike

Taekwondo se dijeli na pet sastavnih dijelova:

• Osnove ( Kibon )
• Forme ( Poomsae; Forms=Paterns, sastavi; u v.WTSDA Hyung ili v-ITF Tull ))
• Samoobrana ( Hosinsul; MuSul ))
• Lomljenje ( KyokPa )
• Borba ( v.WTF Kyorugi; v.ITF Daeryon)

Većina klubova se danas specijalizira za natjecateljski dio taekwondoa ( borbeni trening i vježbanje forma), no svi su dijelovi taekwondoa važni za postizanje majstorskih zvanja.

Osnove

Na samom početku, trening taekwondoa je nalikovao treningu prvotnog japanskog karate-do sistema i sastojao se od vježbanja tradicionalnih stavova, blokova i udaraca. Danas se tradicionalnim tehnikama ne posvećuje mnogo vremena i u većini škola su ih zamijenile vježbe stalnog kretanja, istezanja, skokova uz vježbe na objektima ili lakim vrećama i s fokuserima.

Osnove taekwondoa dijele se na

• stavove (npr. jahaći stav - juchun seogi, prednji stav - ap kubi ili zadnji stav - dwit kubi),
• blokade (npr. gornja blokada - olgul makki ili donja blokada - arae makki),
• udarce rukom (npr. udarac šakom - jumok jirugi ili udarac vanjskim bridom dlana - sonnal chigi), te
• udarce nogom (npr. kružni udarac - dollyo chagi ili bočni udarac - yop chagi).

Cilj učenja osnova je razvijanje pravilne tehnike, korištenje cijelog tijela, i očuvanje tradicije taekwondoa.

Forme / tehnički sastavi Hyung /

Forme ili tehnički sastavi "Paterns" ( Hyung; Tull; Pumse ) su koreografirane borbe protiv navale zamišljenog napadača koje vježbač izvodi sam s ciljem razvijanja ravnoteže i usavršavanja osnovnih tehnika. Većina taekwondo praktikanata danas vježba forme Kukkiwon tzv.WTF ili forme Chang-Hon tzv.ITF ( ili kombinaciju ), no dosta je zadržalo "stare" SuBakhDo forme.

Kod forme je značajno 5 elemenata: dijagram-kretanje; stavovi-ravnoteža; snaga; disanje; borilačka tehnika ( obrane-blokovi, udarci ruka-noga, hvatovi ).

Kuk-Ki-taekwondo sadrži osam učeničkih formi za niže pojaseve ( taeguek poomsae; izgovor teguk pumse ) i devet majstorskih forma za crne pojaseve ( yudanja poomsae; izgovor judanđa pumse ). Neki klubovi još podučavaju forme palgwae ( palke ), koje su razvijene u isto vrijeme kad i majstorske forme, ali velika većina klubova koristi novije i modernije forme taeguek ( teguk ).

ITF sadrži 24 forme, po jednu za svaki sat u danu, a razvio ih je general Choi, Hong Hi, osnivač vještine ITF Taekwon-do. Ove su forme starije od forma kukkiwon i još uvijek su vrlo popularne i izvan ITF-a, prakticiraju ih vježbači u klubovima koji se natječu samo po WTF pravilima. Nezavisne škole kao JhoonRhee TaeKwonDo institute modificirali su forme i u glazbene forme.

Iako velika većina koristi forme Kuk-Ki-Won v.WTF ili Chang-Hon v.ITF uz podvarijante ( strare, tvrde i nove "sinusni val" ) neke manje federacije koriste vlastite, interne forme, ili još uvijek koriste forme tangsudo-a i subakdo-a, koje su se koristile u samim začecima taekwondo-a. U razvoju formi postoje promjene, tako su u novije vrijeme popularne kreativne forme, tj. slobodnim stilom uz glazbu.

Izvođenje forma je danas međunarodni sport, i većina zemalja ima tehničke reprezentacije koje se natječu u izvođenju formi.

Samoobrana

Dok se sportska borba temelji na natjecanju s pravilima, tehnike samoobrane se koriste u situacijama kada ne postoji dovoljna distanca ili su standardne tehnike taekwondoa (udarci rukama i nogama) nepraktične: napad oružjem, napadi odozada te situacije kad napadač ima kontrolu kroz gušenje ili držanje žrtve.

Samoobrana se sastoji od udaraca rukama, nogama, laktovima, koljenima, zahvata i poluga na rukama i nogama, gušenja, bacanja, itd. Za razliku od ostalih dijelova taekwondoa, samoobrana nije standardizirana i ovisi o instruktoru.

Lomljenje

Demonstracije lomljenja su provjera snage i preciznosti. Točno plasiranim udarcima, vježbač nastoji slomiti predmete poput dasaka, crijepova, cigala ili bejzbol palica. Demonstracije lomljenja se uglavnom izvode kao dio prezentacija taekwondoa i prilikom polaganja za više pojaseve.

Borba

Zadnji i po mnogima najvažniji dio taekwondoa je borba. Ovu kategoriju ugrubo možemo podijeliti na dogovorenu borbu (borba na jedan, dva ili tri koraka, te borbene vježbe s ili bez štitnika) i slobodnu borbu (s ili bez štitnika). U borbama taekwondoa koriste se ručne i nožne udaračke tehnike, ali ne i hosinsul bacanja, čišćenja ili gušenja.

Najpopularniji aspekt taekwondoa je zasigurno slobodna borba. U slučaju olimpijske borbe po WTF pravilima, radi se o borbi po pravilima full contacta, sa štitnicima i o međunarodnom sportu koji je predstavljen na olimpijskim igrama. Međunarodna federacija taekwondoa (ITF) ima svoja pravila, s kontroliranim kontaktom, bez štitnika, ali i s većim brojem dozvoljenih tehnika.

Olimpijski taekwondo

Taekwondo se prvi put pojavljuje kao demonstracijski sport na olimpijskim igrama u Seulu 1988., te ponovo u Barceloni 1992. Od Sydneyja 2000., taekwondo je punopravni dio olimpijskih igara. Olimpijsko natjecanje odnosi se samo na borbu po pravilima WTF-e. Još se naziva "taekwondo klasični način".

Pravila

Borba po pravilima WTF-a sastoji se od 3 runde od 2 minute, po pravilima potpunog udarca-dodira "full contact". Borba se završava nokautom, predajom, diskvalifikacijom ili prebrojavanjem bodova na kraju meča. U slučaju neriješenog rezultata, održava se dodatna runda po principu "zlatnog boda". Ako je rezultat na kraju dodatne runde još uvijek izjednačen, sudac određuje pobjednika odlukom o superiornosti.

Dozvoljene tehnike su udarci šakom u tijelo, te udarci nogama iznad pojasa (udarci mogu biti i iz okreta). Udarac u torzo šakom vrijedi jedan bod, a nogom vrijedi dva boda. Udarac nogom u glavu vrijedi tri boda, a ako je iz okreta četiri boda (procjena bodovnih sudaca).

Za nedozvoljene radnje dobiva se opomena (kyonggo), dvije opomene predstavljaju negativan bod (gamjeom). U slučaju težih prekršaja, sudac može automatski dodijeliti negativan bod. Četiri negativna boda donose diskvalifikaciju.

Postoje 8 kategorija za odrasle, iste juniori-seniori i deset za kadete, koji se dijele na mlađe i starije; djeca ispod 9 godina natječu se bez udarca u glavu. Na Olimpijskim u Ateni i Londonu su spojene po dvije kategorije. Na 2.World Games Combat Sport probno je izvedeno natjecanje ekipa.

Oprema

WTF propisuje sljedeću zaštitnu opremu prilikom sportske borbe:

• Štitnik za tijelo ( hogu ); oklop=pancir
• Štitnik za glavu; Safe-T Head, kaciga za glavu
• Štitnike za podlaktice i potkoljenice
• Štitnik za prepone ( genitalije; suspenzor M-Ž
• Štitnik za zube

S ciljem povećanja sigurnosti natjecatelja uvedeni su kao obavezna oprema štitnici za rist-navlaka na stopalo-rtist i tanke kožne rukavice za šake.

Od Olimpijade u Londonu koriste se elektronički oklopi s dodiranim davačima-taktilnim senzorima u oklopu, koji radijskim signalom šalju baznoj postajio za sudačkim stolom signal kada je udarac-bod dovoljne snage; davači-senzori su i u elektronskoj navlaci na stoplalo. Dodatno se objektivnost i zanimljivost natjecanja povećava za atraktivne udarce u glavu nogom ili u skoku i letu, s više poena, što ocjenjuju bočni suci.

Verzija sportskog pristupa "ITF" ili slobodni način, koristi od 2.SP v.ITF 1988. poluotvorene rukavice od poliuretana "Safe-T-Hand", navlake na noge "Safe-T-Kick" koje je izvorno stvorio inovator Mike Andersom uz financijsku pomoć Jhoon Gee Rhee.

Sportska borba v.ITF traje 2 runde po 2 minute, dozvoljeni su udarci iznad pojasa osim u leđa i tjeme. Finalne borbe su 3 runde. Dozvoljen je udarac punom snagom nogom, a rukom umjerenom snagom u glavu. Borba se može odvijati na parketu, drvenom podu ili strunjačama za judo 4 cm "tatami". Forme se izvode na eliminaciju po kup sistemu ili bodovanjem savih učesnika. ITF ima natjecanja tzv. test snage "razbijanju dasaka" ( od jelovine ili plastičnih rastavnih na određenu silu ), te specijalne tehnike na dva ili više objekata u prostoru. Hee-Il-Cho uveo je "open taekwondo" v.AIMAA ( tzv. otvoreni taekwondo, 1. OSP 1988. UK ). Budućnost taekwondo frakcija proisteklih iz ITF verzije, je radi razjedinjenosti upitna. Veliki majstori, osnivači stilova su otišli, a nasljednici se bore za neke parcijalne interese. Pokušana je i verzija "PRO TAEKWONDO" u ringu 8x8 metara.

Vidi

• Hrvatski taekwondo savez

Vanjske poveznice

• Portal borilačkih vještina  Arhivirana inačica izvorne stranice od 2. veljače 2011. (Wayback Machine)
• Croring Portal Dnevno najnovije informacije iz Taekwondo svijeta

• World Taekwondo Headquarters ( KukKiWon )  Arhivirana inačica izvorne stranice od 1. lipnja 2005. (Wayback Machine)
• The World Taekwondo Federation ( WTF )
• International Taekwondo Federation ( ITF; više frakcija )  Arhivirana inačica izvorne stranice od 29. kolovoza 2005. (Wayback Machine)
• Orthodox TaeKwon-Do Society
• Action International Martial Arts Association ( AIMAA; Hee Il Cho )
• Hrvatski Taekwondo Savez
• Taekwondo  Arhivirana inačica izvorne stranice od 11. travnja 2012. (Wayback Machine) Canada Federation

Izvori