Poljski jezik

	Poljski jezik
	język polski
Države	Poljska; Bjelorusija; Ukrajina; Češka; Slovačka; Litva; SAD
Regije	Europa
Govornici	50 milijuna
Rang	25.
Razredba	indoeuropski; baltoslavenski; slavenski; zapadnoslavenski; lehitski; poljski
	Službeni status
Služben u	Poljska; EU
Ustanova	Vijeće za poljski jezik
	Jezični kôd
ISO 639-1	pl
ISO 639-2	pol
ISO 639-3	pol
	Povezani članci: jezik \| jezična porodica \| popis jezika (po kodnim nazivima)

Poljski jezik (polj. język polski; ISO 639-3: pol) je službeni jezik Republike Poljske. Zajedno s češkim, slovačkim, lužičkosrpskim i drugim jezicima čini skupinu zapadnoslavenskih jezika. Njime se služi oko 50 000 000 ljudi, od čega 36 600 000 u Poljskoj (1986.).

Narječja

Podrobniji članak o temi: narječja poljskog jezika

velikopoljsko narječje – Velikopoljska (sjeverozapadna unutarnja Poljska,
mazursko narječje – Mazovija (sjeveroistok Poljske)
malopoljsko narječje – Malopoljska (jugoistočna Poljska i središnja Poljska), zap. Ukrajina
sjevernokreško narječje (sjeverni Kresy) – govore ga Poljaci u Litvi (okolica Vilniusa), Bjelorusiji (posebice sjeverozapad), u nekim klasifikacijama ga stavljaju s mazurskim
južnokreško narječje (južni Kresy) – neki ga smatraju pidginom poljskog i staroruskog jezika koji se govorio u Crvenoj Rusiji (današnja Galicija)
kašupsko narječje (spor s Kašubima koji to smatraju svojim jezikom) – govori ga se u pokrajini Pomorje, zapadno od Gdanjska,
šlesko narječje – govori se u središnjoj južnoj Poljskoj (neki ga smatraju posebnim jezikom)
goralsko narječje – govor gorštačkog plemena na jugu Poljske i sjeveru Slovačke, uz poljsko-slovačku granicu; predmetom su sporenja o nacionalnoj pripadnosti (kasno razvijanje nacionalne svijest i opredjeljivanja), a spore se Poljska, Češka i Slovačka
nova miješana narječja – narječja na repoloniziranim krajevima nakon drugog svjetskog rata na zapadu, sjeverozapadu, jugozapadu i sjeveroistoku današnje Poljske (karakteristike govora područja u poljskom zvanom Kresy, krajeva koja je pripojio SSSR nakon drugog svjetskog rata)

Izvan tradicionalnih šema se nalaze i gradska narječja, kao što su varšavsko narječje (danas je sačuvan u izvornom obliku samo u četvrti Prazi, koja se nalazi s druge strane Visle), poznanjsko narječje, ljodzsko narječje i lavovsko narječje, zatim nekolicina strukovnih narječja i sociolekta, od kojih je najpoznatija grypsera.

Fonologija

Samoglasnici

Poljski jezik ima 8 samoglasnika.

Jednoglasnici poljskog jezika
	prednji		srednji	stražnji
	oralni	nazalni	srednji	oralni	nazalni
zatvoreni	i		ɨ	u
srednji	ɛ	ɛ̃		ɔ	ɔ̃
otvoreni			a

Suglasnici

Poljski ima 27 suglasničke foneme i 2 polusamoglasnika.

Suglasnici poljskog jezika
	bilabijalni	labio- dentalni	alveolarni	prednjo- tvrdonepčani	stražno- tvrdonepčani	palatalni	velarni
ploziv	p b		t d				k g
slivenik			ts dz	tɕ dʑ	tʃ dʒ
nazal	m		n	ɲ			ŋ
vibrant			r
frikativ		f v	s z	ɕ ʑ	ʃ ʒ		x
lateral			l
polu- samoglasnik	w					j

Pismo

Poljski jezik upotrebljava latinicu.

А

Ą

B

C

Ć

D

E

Ę

F

G

H

I

J

K

L

Ł

M

N

Ń

O

Ó

P

Q

R

S

Ś

T

U

V

W

X

Y

Z

Ź

Ż

а

ą

b

c

ć

d

e

ę

f

g

h

i

j

k

l

ł

m

n

ń

o

ó

p

q

r

s

ś

t

u

v

w

x

y

z

ź

ż

Sljedeća tablica prikazuje slova poljske latinice, glasove poljskog jezika i njihove približne hrvatske ekvivalente:

Poljsko slovo	Glas	Približni glas u hrvatskom	Primjer	Napomene
a		a	adres (adresa)	uvijek kratko a
ą		--	wąż (zmija)	nazalni (nosni) o, kao u francuskom bon
b		b	bar
c		c	cukier (šećer)	ispred slova i izgovara se ć
ć		ć	ćwierć (četvrt)	ispred samoglasnika piše se ci: npr. cielę (tele)
d		d	dom (kuća)
e		e	efekt	uvijek kratko e
ę		--	język (jezik)	nazalni (nosni) e, kao u francuskom saint
f		f	fragment
g		g	głos (glas)
h		h	humor
i	1. 2.	i	imię (ime)	1. uvijek kratko i 2. koristi se za označavanje prethodnog suglasnika kao mekog, ne izgovara se između suglasnika i samoglasnika: imię =
j		j	ja
k		k	kasa
l		l	legenda
ł		--	łyżka (žlica)	neslogotvorno u kao u europa ili kao w u engleskom why
m		m	maj
n		n	noga
ń		nj	koń (konj)	ispred samoglasnika piše se ni: npr. nie (ne)
o		o	konto	uvijek kratko o
ó		u	sól (sol)	uvijek kratko u
p		p	pas
q		k	quiz	samo posuđenice
r		r	ręka (ruka)	uvijek neslogotvrono r, npr. litr (litra) je jednosložna riječ
s		s	bas
ś		lišće	śliwa (šljiva)	meko (palatalizirano) š ispred samoglasnika piše se si: npr. siedem (sedam)
t		t	tenis
u		u	suma	uvijek kratko u
v		v	via	samo posuđenice
w		v	waga
x		ks	xenia	samo posuđenice
y		--	syn (sin)	kao y u engleskom Harry
z		z	zebra
ź		--	źle (zlo)	meko (palatalizirano) ž ispred samoglasnika piše se zi: npr. zima ()
ż		ž	żaba
Poljski dvoslovi	Glas	Približni glas u hrvatskom	Primjer	Napomene
ch		h	dach (krov)
cz		č	Czech
dz		otac bi	dzwon (zvon)	zvučno c
dź		đ	dźwig (kran)	ispred samoglasnika piše se dzi: npr. dziewięć (devet)
dż		dž	dżungla
rz		ž	rzecz (stvar)
sz		š	szkoła

Izvori

Literatura

Julije Benešić – Hrvatsko-poljski rječnik. Zagreb, 1949.
Milan Moguš, Neda Pintarić – Poljsko-hrvatski rječnik. Zagreb, 2002.
Łucja Bednarczuk-Kravić, Marica Korzinek – Rozmówki polsko-chorwackie ze słowniczkiem turystycznym. Varšava, 2002.

Vanjske poveznice

[1] ttp://www.mkidn.gov.pl/website/index.jsp?artId=1095

[2] Ethnologue (16th)

Poljski jezik
język polski
Države	Poljska Bjelorusija Ukrajina Češka Slovačka Litva SAD
Regije	Europa
Govornici	50 milijuna
Rang	25.
Razredba	indoeuropski baltoslavenski slavenski zapadnoslavenski lehitski poljski
Službeni status
Služben u	Poljska EU
Ustanova	Vijeće za poljski jezik
Jezični kôd
ISO 639-1	pl
ISO 639-2	pol
ISO 639-3	pol
Povezani članci: jezik \| jezična porodica \| popis jezika (po kodnim nazivima)